Grad izgubljenih duša

2024 Autor: James Gerald | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 14:03

Čista duša Kolje Ciklopova, lopova koji se osvrće oko sebe, iskočila je iz prljavog, pijanog tela koje je ležalo na odeskom kaldrmisanom pločniku i, drhteći na vetru sa snežno belim šalom, nestala iza uličice.

"Konačno!" Nezemaljska kiklopska supstanca se obradovala, jureći prema prohladnom noćnom vjetru. "Sloboda! Riješio sam se ove neobrijane vulgarne ljušture, izražene opscenim riječima, otvorio sam ruke i udahnuo dim! Nikada se više neću vratiti na ovo opušteno tijelo, i neću sjediti s njegovim strašnim prijateljima (koji ni ne znaju šta je Karma!) u zagušljivom pabu! Neću više biti preplavljen ovom pjenastom prljavštinom, neće me nasmijati kao konj i zgrabiti konobarice sa strane! Sloboda! Naprijed! Do zvijezda! Ur-rr-ah-ah! …"

A viša materija, zbijena u nižim kolskim čakrama, ispuštajući vapaj oduševljenja, pojurila je u beskrajno noćno nebo! Jurila je brzinom svjetlosti duž Mliječnog puta, eksplodirajući vatrometom bezobzirne sreće, kojoj nije bilo granica …

- Građanska duša! - Neko je grubo prekinuo ovaj ludi let. - Pokažite svoja prava!

"Š-koja prava?" - upitala je zbunjeno duša Kolje Ciklopova, zbunjeno gledajući čudnu zelenkastu supstancu u uniformi, koja joj je prepriječila put.

- Pokažite svoja prava na letenje na javnom nebu, kazniću vas zbog prekoračenja brzine! - prijeteći je ponovio nepoznato stvorenje u kapi, ležerno mašući gumenom pendrekom.

- Ali … nemam … prava … - duša je bila potpuno zbunjena, ne shvaćajući šta se događa.

- Kako ?! Znači niste prijavljeni u nebesku kancelariju ?! - već zeleno Nešto u uniformi ogorčeno je pozelenjelo.

- Šta ti treba? tiho je upitao naivni prestupnik …

Umjesto odgovora, zgrabili su je za ogrlicu i odvukli negdje u mračnu uličicu sa znakovitim imenom "Meteorit" … Bilo je skučeno, DUŠA, prašnjavo gdje su je odveli, a na vratima je bio natpis: " NEBESKA KANCELARIJA ".

Za stolom je sjedio proziran, mali i ćelav, u naočalama premotanim ljepljivom trakom. Dugo je tražila od srca Kolje Ciklopova neku vrstu podataka, potvrda i potvrda, potpisanih ni manje ni više od SAMIH njih ili barem njegovih zamjenika. Zatim sam morao popuniti neke obrasce i upitnike, napisati priznanice i objašnjenja, jamčiti za nešto i zakazati sastanak s nekim … njenom potvrdom, gdje su u koloni "društveni status" napisali - Izgubljeno, a u koloni " smjer za stalni boravak " - GZD (GRAD DUŠA DUHA).

Kad je naša bestjelesna heroina napokon napustila ured, na nebu je već planula krvava zora, koja nije slutila ništa dobro …

GRAD DUŠA DUŠA nalazio se negdje na samom rubu Neba i bilo je potrebno stići tamo nekim kružnim Mliječnim putem, kojeg čak nije bilo ni na karti Univerzuma.

Prošlo je mnogo vremena dok duša, iscrpljena birokratskim birokratijama i dugim putem, napokon nije vidjela kosi natpis na malom plavičastom oblaku: "Dobro došli u GZD!" A ispod nečijeg krivog rukopisa dodano je čudno dekodiranje: GO !!! ZABORAVITE NA DUŠU! Ali to nije ono što je našu heroinu najviše pogodilo. Blizu oblaka stajalo je nekakvo čudno stvorenje, očigledno, to je bila i nečija duša, ali njegova ljuska nije bila snježno bijela, kao što je to obično slučaj sa svim višim stvarima, već neka vrsta prljavog, pjegavog. Ali ne samo to, ovo je stvorenje u rukama držalo cigaretu koja se pušila, a pri svakom udisaju pocrnjelo je i prekrilo se nikotinskom mrežom. Paket "Prima" ležao je u blizini …

Duša Kolje Ciklopova je zanemela: ovde ?! u raju ?! Sa cigaretom? !! Visoko u oblacima, u zemlji čistoće i blistave zvezdne svetlosti, na baršunasto plavom tepihu leži paket "Prima" koji leži uokolo? !!! Nije mogla vjerovati svojim očima … U međuvremenu je prljava supstanca pažljivo pregledala zatucanog stranca i drsko joj otpuhujući dim u lice, s odobravanjem promrmlja: "Izgledaš dobro, dušo. Možemo li otići negdje navečer?" I nakon toga je ispružila svoje crne šape prema sebi … Čista duša Kolje Ciklopova je slabašno zavapila i pojurila odatle sa svim svojim krilima.

„Bože!“Pomislila je s užasom.- Kako je ovo čudovište moglo ući ovdje ?! Moramo odmah odletjeti u Grad i izvijestiti da ovo pakleno stvorenje luta nebesima i pokušava uhvatiti više stvari! Nebeska kancelarija mora odmah nešto učiniti! Ovo je strašno! To je samo katastrofa …"

Ciklopova je duša zastala, smrtonosno problijedjela i punom brzinom udarila u veliki sivi oblak …

"Ne …" - tiho je šapnula i onesvijestila se.

Kad je došla sebi i otvorila oči, shvatila je da sve što je upravo vidjela nije bila mora, već monstruozna STVARNOST!..

Ulice ogromnog tmurnog grada bile su preplavljene crnim dušama, u usporedbi s kojima je subjekt u blizini oblaka izgledao samo kao snježnobijeli anđeo … Svi su bili u debelom zavjesu od viskoznog dima cigareta i posvuda (posvuda!) Bilo je opušaka i paklica! Duša nije imala vremena da dođe sebi, jer su do nje doletjele dvije jezive granate, od kojih je jedna imala tetovažu na grudima: "Neću zaboraviti svoju majku!"

- Hej, dijete, - progunđa tkanina s tetovažom, - da si se kupao u kreču? Idi operi ovo prljavo belo!

- Nešto što te ranije nisam video ovde, - promrmljala je druga crna duša, udišući izmaglicu cigareta, - Od novih? Zašto ste došli ovamo? Na primjer, ni za šta: pa udario je jednog čekićem u potiljak i opljačkao još par …

"I natopio sam deset", tiho je rekla tetovirana supstanca.

- Mama!.. - duša Kolje Ciklopova jedva čujno je vrisnula i pobjegla. Ostala je posljednja nada - odletjeti do jedine svjetleće tačke, koja se nalazila u ovom strašnom gradu. Samo je tamo naša junakinja mogla pronaći ostrvo čistoće, kojem je toliko težila, ostavljajući svoje tijelo na kaldrmisanom pločniku …

Svjetleća točka pokazala se kao veliki crveni znak - KAIN traka. Duše su sjele za šalter, pijuckajući iz ogromnih šoljica bistro, prozirno piće, a svakim gutljajem crnilo unutar njihovih školjki zamjenjivalo se toplim ružičastim sjajem.

"Eliksir pročišćenja!" - pomisli duša Kolje Ciklopova i pojuri do pulta. Barmen je poslužio klijenta po najvećoj narudžbi. Zgrabila je šolju i u jednom gutljaju popila njen sadržaj. Strašni plamen koji je proždirao zahvatio je svaku ćeliju Koljine duše. Čisti alkohol spalio joj je cijelo biće ludim bolom i iznutra plamtio jarkim grimiznim sjajem. Uz užasan plač i užasnom brzinom, izletela je iz bara i odjurila!

Gubi se iz ovog grada! Dalje od ovih nebesa u opušcima! Dalje od besramnih supstanci u zelenim naramenicama i birokratskim uredima! Nazad! Nazad u onaj najbolji grad na Zemlji, gde piju božanstveno penušavo piće na Deribasovskoj ulici i flertuju sa nasmejanim konobaricama! Nazad! Na tom kaldrmisanom pločniku, gdje leži najdivnija, najčišća, najdraža školjka na svijetu! Ljuska Kolje Ciklopova!

"Gospode!" Odjednom se pojavila strašna misao, "šta ako je više nema?!"

A još brže, još očajnije, odletjela je tamo gdje je ostalo sve najdragocjenije!

Evo ga, napušteni voljeni grad! Evo ga, voljeni kaldrmirani pločnik! Hvala bogu! A izvorno telo je još uvek tu! Istina, nešto zeleno u uniformi nagnulo se nad njim … A-a-ah! Ovo je okružni policajac Vasya! Dugo se poznaju … Duša je žurno ušla u svoju ljušturu i Kolya Kiklop je došao k svijesti.

- Zašto ležiš ovde? - kao da je strogo upitao okružnog policajca.

- Ništa! - promrmljao je Kolya u odgovoru, ustao, otprašio se i otišao. I onda je iznenada potrčao! Trčao je, raširenih ruku, prema hladnom jutarnjem vjetru!

Odjednom se Kolya Tsiklopov osjetio tako čist, toliko slobodan i sretan da se, u radosti, pretvorio u pivnicu na Deribasovskoj kako bi s prijateljima pio zbog ovog novog divnog osjećaja koji se pojavio u njegovoj DUŠI …

Anna Yablonskaya